18 Decembar, 2017 4:16 AM
Home » Izdvojeno » Strah od vezivanja i bliskosti

Strah od vezivanja i bliskosti

Strah od vezivanja predstavlja tendenciju da osoba ulazi u površne i kratkotrajne veze, neobavezne šeme ili kombinacije kako bi izbjegla neprijatna osjećanja ( strah , stid, povrijeđenost, bijes, razočaranje i sl.) i konflikte za koje pretpostavlja da može imati ako se veže i dopusti sebi da oseti bliskost sa nekom osobom.

Osobe koje imaju ovaj problem, često mijenjaju partnere, čim osjete da može doći do vezivanja oni raskidaju, sklone su seksualnim avanturama, seksu bez emocija, a mogu imati i seksualne probleme (ne uživaju dovoljno u seksu ili ne mogu da dožive orgazam).

Jedan od sličnih strahova je strah od braka. Od njega više pate muškarci. To potvrđuju i statistike koje pokazuju da muškarci sve kasnije stupaju u brak. Prije samo petnaestak godina, muškarci su se ženili u prosjeku između 26. i 28. godine, dok se danas rijetko koji upušta u brak prije tridesete.

Strah od bliskosti se često manifestuje i kao strah od izdaje. Bez obzira na to koliko jednog trenutka osjeća da je drugi voli, osoba se plaši da će se to promijeniti i da će drugi zloupotrijebiti sve one tajne koje mu je kao najbližoj osobi povjerila. Za nju je bliskost opasna jer očekuje ucjenu, manipulaciju i izdaju.

Zašto se neke osobe plaše vezivanja?

Osobe koje se plaše vezivanja imaju u svojoj životnoj istoriji bolna iskustva odbacivanja i povrjeđivanja od strane osoba koje su za njih bile važne tokom razvoja, tu je prije svega riječ o članovima porodice ali i bivšim partnerima. Vezati se za nekoga znači otvoriti se za drugog, imati povjerenje u drugog. Ove osobe ne vjeruju drugima, strepe od mogućeg odbacivanja, kritike, prevare ili razočarenja, jer misle da će ih drugi odbaciti kada ih zaista upoznaju.

Time što izbjegavaju da vole, oni zapravo lišavaju sebe mogućnosti da zaista budu voljeni od strane drugih. Uprkos svom strahu od bliskosti, i ovi ljudi žele ljubav. Zato stavljaju maske i predstavljaju se drugima kao oni koji imaju kvalitete, koji vrijede. Pri tome znaju da ova gluma može biti uspješna samo na nivou maske i površnog, početnog kontakta, a da svaki dublji odnos, svako bliže upoznavanje nosi opasnost raskrinkavanja.

Treba praviti razliku između osoba koje imaju strah od vezivanja i iz tog razloga izbjegavaju bliskost i osoba koje nemaju ili imaju veoma slab kapacitet za vezivanje i emocionalnu razmjenu. Osobe koje imaju strah od vezivanja će učiniti sve samo da pobjegnu od svojih osjećanja (to su po pravilu emotivne, nesiugrne, stidljive i povrijeđene osobe), dok osobe koje nemaju kapcitet za vezivanje nisu emotivne, bazične odlike njihovog temperamenta su površnost i praznina.

Kako izliječiti strah od vezivanja?

Po pravilu osobe koje imaju strah od vezivanja, nisu svjesne svog problema. Ove osobe uopšte ne razmišljaju o vezivanju, a mnoge od njih nikada nisu ni imale iskustvo pravog i trajnog emocionalnog vezivanja. Osobe koje imaju strah od vezivanja su nesigurne,stidljive i preosjetljive na kritiku. One se često javljaju psihologu za pomoć tek onda kada njihovi problemi kulminiraju i nastane anksioznost ili depresija.

Terapijski rad tada podrazumijeva tretman ovih simptoma, ali se kasnije tokom rada može doći i do problema sa vezivanjem ako klijent na tome želi da radi. Ovi klijenti rijetko samoinicijativno žele da rješavaju ovaj problem, prvo iz razloga što ga nisu svjesni, a drugo iz razloga što rješavanje ovog problema može biti bolno za njih.

Oni uče kako da ne budu više preosjetljivi na kritiku, da poštuju i cijene sebe umjesto da budu zavisni od tuđeg prihvatanja, uče kako da prevaziđu stid, da razvijaju povjerenje i asertivno izražavanje. Pacijent mora da sarađuje sa terapeutom, da bude strpljiv i dozvoli sebi da promijeni dotadašnje stavove.

Check Also

Pronađena nestala Francuskinja u Međugorju

Nakon velike i opsežne potrage, nestala 84-godišnja Francuskinja O.M.A.C. pronađena je u srijedu navečer u ...

Komentariši