19 Novembar, 2017 9:45 AM
Home » Kolumne » San i java: Da li smo stvarno odbranili Tuzlu

San i java: Da li smo stvarno odbranili Tuzlu

Upravo smo rano postizborno saznali da je naša Tuzla ostala “crvena”, što god to značilo, doduše, malo i crvenija od stida zbog enormne insajderski organizirane izborne krađe, i da je odbranjena, iako nije niti bila napadnuta izvana, od nekih imaginarnih egzotično-zagasitih neprijatelja koji su beli kidisali da “skinu Jasmina” i tako unište, obezglave Grad i ostave ga bez bolje budućnosti

Da bi tako bila ugrožena i vascijela Evropska unija, a i šire, a Tuzla bila “zavijena u bakir-sarajevsko crno”, više niko (ne)ozbiljan ni ne spori tu stupidariju: Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba. Čak je i poslovično suhoparno-isprazni SDP-ov poglavar iz sarajevske Alipašine 41. u svojoj čestitarskoj poslanici krajnje cinično poručio “da se ne treba zavaravati i da svi mi znamo da su važniji brojači od glasača”: demokratska zapadnjačka teorija i bosanska adekvatna praksa na djelu.

Dakle, bilo bi logično da se nakon navedene “briljantne pobjede” osvajanjem četvrte ili pete u nizu gradonačelničkih šampionskih “salatara” i nezamislivih pobjedničkih 11 mandata u Gradskom vijeću, sve to gromopucateljno pompezno objavi, proslavi i sa najnovijim elanom u srcu krene u obećanu budućnost sa kržljavom, kompromitiranom većinom, ostvare hiljade novih radnih mjesta i pride još koje slano jezero podno taze dovršenog basnoslovno plaćenog mosta vijećničkih “deficitno-budžetskih samoubica”. Doduše, za zlatoljupce nije zgorega znati da nas je ta ambijentalna arhitektonsko-građevinska Nosferatu-nakaza na sjevernoj magistrali, po aktuelnoj cijeni 24 karatnog zlata, koštala upravo 8 kilograma tog dragocjenog dental-mosnog metala: kad se ima, ima.

I baš kada smo, navodno, demokratsko iskazanom voljom građana-brojača odbranili sami sebe od Arapa, mrskih desničara, SS-ovaca, njihovih potomaka i td. i Tuzlu od udruženih fantomskih stranih “parajli” neprijatelja raznih boja i svjetonazora, uključivo i milijardu-dvije (bez)vrijednih javnih gradskih dobara, dolazi vrijeme teškog pobjedničkog mahmurluka i suočavanja sa stvarnim svijetom sopstvenog dramatičnog moralno-političkog rasula i gotovo kolabirajućeg komunalnog okruženja. Najbolja ilustracija navedenog iracionalnog stanja duha u “crvenoj “Tuzli je anegdota iz vremena Rezolucije IB-a kada su časni komunisti iz bogapitajkoje crnogorske vukojebine zaprijetili mrskom Staljinu i bratskom Sovjetskom Savezu da odustane od nepravednih optužbi na račun voljenog Tita, inače će oni “poduzeti odgovarajuće mjere”.

Slična postizborna oksimoronska antiteza je na sceni i u našem Gradu, pošto bi trebalo “poduzeti odgovarajuće mjere” i unaprijediti njegovu komunalnu i drugu infrastrukturu time što bi gradonačelnik trebalo da ispuni svoje histerično “odbrambeno” obećanje, a ustvari, po ko zna koji već puta ogavnu pseudolijevu političku himenoplastiku i odbranu Tuzle od sopstvenih imaginarnih noćnih fobija gubljenja vlasti homofobično manipulatorski pretvorenih u imaginarne neprijatelje svojih bijedom traumatiziranih sugrađana. Ono što ostaje nakon svega, svakako je vrlo kontroverzna sveukupna izborna legitimnost lokalnog Gradskog vijeća i adekvatna osakaćenost političke autentičnosti i moralnog kredibiliteta tijekom naredne beskrajne četiri mandatne godine budžetski vrijedne više od 200 miliona KM.

Konačno, to što bi, prije svega, stvarno trebalo uraditi bili bi “slobodni i pošteni izbori” a do neke takve budućnosti gotovo niko postizborno institucionalno ne ostaje u našem Gradu da se bavi problematikom revizije i rebalansa skandalozno-rasipničkog budžeta, nepodnošljivo ogromnom administracijom godišnje “vrijednom” 13.5 miliona KM, nepostojećim kolektorom otpadnih voda, prevaziđenom koncepcijom daljinskog grijanja, krajnje neefikasnim i nepotistički pretrpanim javnim preduzećima, usahlim sportom, zanemarenom nepatvorenom kulturom a ne obrednim kulturoidnim privatnim kičerajskim dernecima etc. Periferne mjesne zajednice će ostati izolirane tamo gdje su i sada, a nastaviće se prodaja i unovčavanje gradskog zemljišta uz rušenje svega na što baci oko građevinski lobi ili se samo nebrigom uruši. Ono što će nastaviti nicati i nesputano se razvijati zasigurno će biti nadmenost, oholost i glupost svekolikih lokalnih boja i izričaja o našem sopstvenom trošku.

Ipak, najvažnije je da smo “u neznanju” odbranili Tuzlu u interesu nekolicine lokalnih političko-tajkunskih protuha i od sebe samih. Nažalost.

tuzlalive.ba | Autor: Derviš Čičko | Foto: avaz.ba


Check Also

Pismo Bosne i Hercegovine svojim građanima

Mili moji, ja stvarno ne znam šta vi od mene hoćete. Pomišljam, po srijedi je ...

Komentariši